Sirup od bora

Na svu sreću nisam jedna od onih koja pati od proljetnih alergija na crnogorična stabla, i pravi mi je užitak sa prvim proljetnim suncem uputiti se u šetnju po obližnjim šumarcima. Travanj je mjesec "od šparoga" no postoji još jedna delikatesa koja na nas vreba sa obližnjih grana i privlači nas svojim mirisom - mladi izbojci bora ili drugih crnogorica.

Dakle, ja i moj darling odlučili smo se za izbojke bora ( koji moraju biti skroz mladi, ubrani prije nego se počne rasipati sa njih pelud) i jedne proljetne nedjelje ubrali smo punu kesu ovih izbojaka. Naravno, preporučljivo je da ih sakupljate u platnene a ne najlonske kesice, no ako nema platnenih priruci poslužit će i ove druge uz uvjet da ih što prije transportirate doma...

Za sirup će vam biti dovoljno svega pet žlica ovih izboja a možete staviti i toliko sušenih iglica, što vam se više sviđa. Prelijte ih sa 1 litrom vruće vode, kratko prokuhajte i ostavite par sati (najbolje do slijedećeg jutra). Onda procijedite, zakuhajte, dodajte šećer i kuhajte još pola sata.

Ovo piće se sprema u tamne boce i može se konzumirati čim se ohladi. Fotku sam posudila sa Coolinarke gdje sam također objavila ovaj super ukusan sirupčić.

Kako je ovo moj prvi tekst na blogu, red je da se upoznam sa svojim čitateljima odnosno, onima koji će to tek postati.

Osnovni cilj ovog bloga bit će promoviranje povratka prirodi i kreativnosti koja se krije u svakome od nas. Kao pripadnica mlađe dobne skupine (ok, ne baš tako mlade:)) koja je većinu vremena provela školujući se, ulazeći iz jednog stresa u drugi ( faks, zaposlenje, perspektiva u nesigurnoj današnjici) s vremenom sam otkrila da sam se odvojila od prirode i samim time svoje kreativnosti. Priroda nije samo šuma, more ili rijeke - priroda je i stvaralački život svakog čovjeka koji ne mora nužno imati veze sa profesijom za koju se školovao. Upoznala sam mnogo akademskih građana koji su u slobodno vrijeme uživali krpajući ribarske mreže ili baveći se starim zanatima - i u tim trenucima uvijek sam imala osjećaj da je upravo taj posao onaj kojeg vole, dok je struka ono od čega žive. Ja sam još uvijek u nekom lutanju - tek sad u svojim tridesetima otkrivam čari uzgoja začina i povrća na svome balkonu, ponekad uzmem igle u ruke i pokušavam napraviti neki odjevni predmet, uživam isprobavajući recepte koji podsjećaju na one od moje bake... sve su to male stvari koje život čine. Tiha poezija života u kojoj pristupa nemaju one ružne stvari koje na nas vrebaju iz novina, TV-a, interneta. Čovjek treba stvoriti svoj svijet u kojem ovaj vanjski nema puno prostora. I to je cijela filozofija.

I za kraj, podijelit ću sa vama sliku koja je jučer nastala na mojoj terasi. U glavnoj ulozi bubamara, u sporednoj mlada grana masline. Neprocjenjivo, barem za mene...